Danas sam odlučio da se malo poigram na temu ljudske seksualnosti i gle, pronašao sam na jednom sajtu dve priče, parodije u gay fazonu.
Prva je "Princeza na zrnu graška" a druga "Priča o nastanku sveta", Adamu i Evi, pardon Adamu i Stevi. Neopretećeno i bez predrasuda, pročitajte i nasmejte se 
PEDER NA ZRNU MORALA
Originalni naslov: The Fags and morality by Hans Christian Pedersen
Bio jedom jedan peder, koji je jako želeo da se oženi drugim pederom, ali istinski pravim i ponosnim primerkom. Za razliku od drugih, njega nisu zanimale karađorđeva dužina i debljina, nije mario za straight looking i acting, niti za sportski izgled, nije se lažno predstavljao kao biseksualac, a posebno su mu se gadile fraze "pravo muško", „diskrecija obavezna“, „za mene niko ne zna“, „van gej scene“, „normalan za normalnog“, „stop feminizirani“... Želeo je da upozna pravog ponosnog pedera koji voli slike Oskara Vajlda, drame Čajkovskog, opere Karavađa i da ga nije sramota da to prizna.
Pošto u njegovoj bližoj okolini nije postojao takav primerak odlučio je da u jedan veliki kofer spakuje najlepšu odeću i obući i krene na dug put. Roditelju su mu poželeli sreću i puno uspeha u pronalaženju pravog pedera, nadajući se njegovom brzom povratku. Seo je na svoj trotinet i krenuo na dug i neizvestan put.
Proputovao je čitavu zemlju, susreo mnoge prelepe, predivne, preljupke i ekstra pedere, ali nikako nije bio siguran da li su oni pravi. Oni su mu pokazivali svoje karađoke i zadnjice, uveravali ga je sve to prirodno i pravo kad treba, ali niko od njih nije voleo slike Oskara Vajlda, drame Čajkovskog niti opere Karavađa.
I tako se vratio svojim roditeljima, pokunjen i sam.
(Dalje)Pošto je vikend, prelazimo na laganije teme! Od ponedeljka idemo ponovo na život i sve ono što on nosi... za sada hajde da uživamo u lakšim i lepšim pričama o ljubavi, sa puno romantike, patetike, suza, smeha, radosti i tuge :)
Ljubav je emocija, ali i motiv (strast, potreba, težnja), čija je glavna odlika snažna naklonost subjekta prema nekom privlačnom predmetu, pojavi ili biću. Ljubav prema drugoj osobi uključuje osećanje nežne privrženosti, zaokupljenost njenom ličnošću, zainteresovanost za njene potrebe, želje i misli, nesebičnu brigu za njenu sreću i strasnu želju da odnosi budu što prisniji. Udaljenost ili privremena razdvojenost od voljenog objekta može da rasplamsa osećanje ljubavi.
Postoje, u zavisnosti od objekta, brojne vrste ljubavi: roditeljska, partnerska, sinovljeva, religiozna, narcistička, bratska itd. Potreba za ljubavlju može biti neurotička, sadistička, mazohistička. U psihoanalizi označava libidinalnu strast, istovremeno nežnu, bestelesnu, s jedne, ali i telesnu, čulnu, s druge strane; infantilnu i zrelu; normalnu i abnormalnu, koja je uvek usmerena ka pribavljanju intenzivnog zadovoljstva. Sigmund Frojd (Freud) osećanju ljubavi pristupa sa razvojnog gledišta. Prvi vid ljubavi je primarni narcizam. Sa uspostavljanjem odnosa prema objektima, ego će nastojati da se svakog prijatnog objekta domogne i unese ga u sebe. (Dalje)
ČLANAK JE PREUZET SA SAJTA ZAGREBAČKOG JUTARNJEG LISTA U CELOSTI I DELO JE NOVINARA MILJENKA JERGOVIĆA
Novak Đoković
Na dodjeli nagrada najavili su ga kao Hrvata. Ovaj mu je savršeno mirno odgovorio: 'Ja nisam iz Hrvatske, nego iz Srbije. Nema veze, ne ljutim se. To je ionako isto'
Naime, Švicarac je ono što su bili malobrojni u povijesti sporta - Borg, Edwin Moses, Sergej Bubka, možda Pietro Menea - onaj s kime se drugi ne mjere, pa će u njegovoj eri svaka rang-lista počinjati tek od drugoga mjesta.
Pobijediti Federera znači učiniti nešto po čemu će te tvoja generacija doista pamtiti. Zato je, metaforički govoreći, Roger Federer, osim što je najusamljeniji, i najnesretniji tenisač današnjice: jedino se njemu ne može dogoditi čudo da pobijedi Federera.
A onda se dogodilo to da je na dodjeli nagrada službeni spiker najavio Đokovića kao hrvatskog tenisača. Ovaj mu je savršeno mirno, pristojno i gospodstveno odgovorio: "Ja, naime, nisam iz Hrvatske, nego iz Srbije.
Nema veze, ne ljutim se. To je ionako isto". Zvučao je taman tako kao da tješi spikera i kao da mu je neugodno što će sad toliki svijet znati da je čovjek pogriješio.
Pokušajmo zamisliti što bi se dogodilo da su nekog našeg sportaša proglasili za predstavnika Srbije. Taj bi nesretnik za početak morao dati sedam šovinističkih izjava za naše i za strane novine, spomenuti Vukovar i Škabrnju, pa zaključiti kako bi bio sretniji da nije ni osvojio turnir, nego da mu se ovako nešto dogodi.
Ne treba sumnjati da bi se uvrijeđenom sportašu u prosvjedu pridružilo i nadležno ministarstvo, je li vanjskih poslova ili znanosti, to nismo sigurni, a premijera bi se u intervjuima pitalo kako je doživio "najnoviju provokaciju" iz Montreala. Sigurno ima hrvatskih sportaša, znam barem za dvojicu ili trojicu, koji su gospoda poput Novaka Đokovića, no bi li se i oni odvažili reagirati poput njega?
Tenis je gospodski sport, u kojem publika ima biti tiho dok se igrač koncentrira. Netko je prije sedam-osam godina, u vrijeme Gorana Ivaniševića, rekao da je upravo tenis, a ne recimo nogomet, sport po kojem se Hrvati razlikuju od Srba. Htio je reći kako Srbi nikada ne mogu biti veliki tenisači jer nisu gospoda. Nema ništa slađe, barem kada je riječ o domoljubnoj oholosti, nego kada nam živi život zvekne šamarčinu.
Pa nabrajajmo: Novak Đoković, Jelena Janković, Ana Ivanović, i na našu žalost, tu nije kraj! Srbi su u odnosu na Hrvate teniska velesila. Znaju ti simpatični i pametni momci i te moćne a lijepe cure kako se pobjeđuje i kako se u bijelome sportu biva gospodin. Kao što to, uostalom, zna i Ivan Ljubičić, pa je zato, nakon što je sam samcat osvojio Davis Cup, u Večernjem listu bio na listi najnepopularnijih Hrvata.
I onda, možemo li mi Hrvati podnijeti to da su Srbi najednom veća gospoda od nas? Teško, skoro nikako, s mukom, a onda i s ignoriranjem. Pravit ćemo se da tenisa više nema! Ili ćemo dobrome Novaku psovati mater jer je rekao golu istinu, da su Srbi i Hrvati isto. Kad ne bi bili isto, tada bi nas radovao Đokovićev uspjeh.
Sklapanje poznanstava, prijateljstva i ljubavi on-line
Na Internetu se osoba prvo upoznaje iznutra, karakterno, a u stvarnosti je obrnuto: prvo nas privuče izgled. U to da je svijet prerastao u globalno selo gotovo više nitko ne sumnja. Internet je svojim nebrojenim interaktivnim mogućnostima postao i mjesto gdje se stječu nova poznanstva, prijateljstva, pa i ljubavi. Svakim danom sve je više siteova za upoznavanje ljudi. Hiljade ljudi svakodnevno razgovara na nebrojenim forumima, u brojnim chat sobama u kojima se raspravlja o različitim temama. Sati i sati provode se pred običnim monitorom, makar i u samoći kutka vlastite sobe. Razmjenjuju se e-mailovi, e-razglednice sa srcima, ružama i najromantičnijim ljubavnim porukama... Mnogi još s nevjericom gledaju na sve to pitajući se nije li online romansa samo puko zavaravanje. Tko će umjesto kave s prijateljem ili prijateljicom u omiljenom kafiću radije odabrati samoću u kutku vlastite sobe, odnosno "razgovor" s nekim za koga i ne zna kako izgleda? Pitanje je na mjestu, jer tvrditi da su virtualna prijateljstva i ljubavi uvijek najpozitivniji bilo bi pogrešno! Prigovori poput "pa kako znaš s kim pričaš, kako znaš da ti govori istinu, kako znaš da ti ne laže..." i slični nisu neutemeljeni. virtualni svijet otvoren je i za nepoćudnosti poput lažnih predstavljanja i ismijavanja onih s kojima se priča. Srećom, to su ipak iznimke, a ne pravila.
Internet je samo prvi korak On-line poznanstva, prijateljstva i veze uzimaju sve više maha, ali svakako je potrebno imati mjeru. Višesatni boravci na chatu ili stalno pisanje mailova mogu nas činiti toliko sretnima i euforičnima da počnemo zanemarivati stvarni svijet. To ne bismo smjeli dopustiti jer ćemo prije ili poslije shvatiti da smo ipak nesretni bez ikoga oko sebe. Veza preko Interneta može biti samo prvi korak, tj. jedan od načina upoznavanja, no živa je interakcija ono što ljude nakon toga još više zbližava i održava. Anonimnost je prednost Netko će reći da je anonimnost u virtualnoj komunikaciji nedostatak, ali to može biti i prednost.
Generalno, mislim da je to jako zajebana stvar!
Dakle nikada mi se nije desilo do pre neki dan, da gledam u nekoga i gledam i gledam, radim mesecima zajedno i onda dođem tek tako na posao, upalim komp i ponovo pogledam i shvatim....jebote, pa ja sam se zaljubio u osobu koja radi sa mnom a da toga nisam ni bio svestan!
Pakao....počinje panika, konvulzije, opsesivna stanja i šta dalje... Najgore od svega je što se zreo čovek pomeri za 180 stepeni i zabrine se kako to da neko ko mu je ispred nosa danima, neko o kome praktično zna sve, jer živi po 10tak sati zajedno bio neprimetan sve baš do jutros? Zajebana je ta ljubav inače, a u ovako delikatnim situacijama kada trebaš da budeš cool i održis profi nivo - vrrlo teško. No, hajde da danas za to okrivim sinoćnu kišu i jutarnju sparinu :) tako ću mirnije spavati....
Sutra imam jedan surprise za sve. M.
| « | Decembar 2025 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
- Februar 2008 [2]
- Januar 2008 [3]
- Decembar 2007 [1]
- Novembar 2007 [1]
- Oktobar 2007 [8]
- Septembar 2007 [11]
- Avgust 2007 [6]
